ponedjeljak, 14. listopada 2013.

MALO RESTAURACIJE U STILU SHABBY CHIC DIY !!!

Ja sam jedna od onih ljudi koji konstantno preguravaju namještaj  nebili dobila idealan raspored koji će pozitivno utjecati na svjetlost i energiju u stanu. To nikada ne postignem iz prve, obično svaka 3-4 mjeseca promijenim nešto ali do idealne kombinacije uvijek na kraju dođem. Ponekad to preguravanje povezujem sa općenitim događanjima u životu ili donošenjem bitnijih odluka jer kada promijenite  makar i neku banalnu stvar u životu kao što je raspored namještaja u životnom prostoru, novi raspored odjeće u ormaru i sl. počnete dobivati novu perspektivu i u drugim aspektima života. A i nije loš način za usputno razmišljanje i rješavanje unutarnjih dilema ;-)!
 Na početku ljeta sam otišla u Zadar s planom da ostanem dolje cijela dva-tri mjeseca. U tom duhu trebala sam si u roditeljskoj kući organizirati i svoj radni prostor/kutak. Prvo sam htjela samo spustiti sa tavana par starih komada namještaja i posložiti ih, ali kako je taj namještaj bio star i nikakav naravno da mi je palo na  pamet kako bi ih trebala malo urediti i ofarbati. Čisto da mi izgledaju ugodniije za ljeto. Na žalost prekasno sam se sjetila fotografirati cijeli proces ali završne fotke su ipak tu. 

Farbanje s donje strane...

Prefarban i pretapeciran....

Još jednom s donje strane...

Prefarbana i pretapecirana...

Prefarbana i pretapecirana.....
 

Prefarban....
 

I na kraju kada sam sve prefarbala i pretapecirala to je izgledalo otprilike ovako. Zanemarite mali početni nered koji se poslije pretvorio u neki neodređeni sklad materijala, pribora, knjiga i svega ostalog čime sam popunila prostor!

subota, 12. listopada 2013.

HRANA -- LJUDI -- EMOCIJE

Novi recepti su uvijek dobrodošli. Rijetko kada se odlučim isprobati neki novi recept samo zato što sam ga negdje pročitala. Dobijem inspiraciju uglavnom družeći se i pričajući o hrani a nerjetko se dogodi da mi netko jednostavno pokaže nešto novo. Na taj način upoznajem ljude i povezujem se sa njima i njihovim životima na nekim sasvim drugim razinama za koje bih se usudila čak reći da su emocionalne razine. Ipak je hrana jedna od glavnih poveznica svih ljudi, ne kaže se bezveze da ljubav (muško- ženska a i prijateljska) ide kroz želudac.
S obzirom da pokušavam uvijek praviti domaću tjesteninu a ne kupovati je u dućanu, većinu puta kada je razvaljam jednostavno ju izrežem na deblje trake i to je to. Ovo ljeto sam se počela družiti s dosta novih osoba a jedna od njih mi je pokazala novi način "motanja" tjestenine. ISTARSKI  FUŽI!!!! Naravno da sam ih pravila konstantno dok nisam došla do savršenog oblika! U redu... u kuhanju je teško doseći savršenstvo ali trenutak novog savršenstva se dosegne svaki put kada se  hranom uspije izazvati (dobra) reakcija druge osobe. Enivej, predzadnji put kada sam je pravila potrudila sam se i slikati faze! Here they are!




 Klasično tijesto za tjesteninu (jaja i oštro brašno)...


 Razvaljano i izrezano....


 Gormiti i P su pristigli u pomoć...



Smotani i spremni fuži....

I sada na kraju imam  nešto novo na meniju i krasnu uspomenu na dragu osobu! :-)

srijeda, 9. listopada 2013.

SPONTANA RADOST U MALO GLITTERA!

Ovo ljeto je prošlo bezobrazno brzo i burno! Toliko da nisam cijelo ljeto ništa napisala, ali sam zato fotografirala i neprimjetno sakupljala materijal za jesen.
Neki su preko ljeta radili, neki su bili na godišnjem odmoru a neki su komponirali oboje. Ja sam radila a osjećaj godišnjeg odmora bi naišao u pojedinim trenutcima. Ti trenutci su bili jedni od onih malih zadovoljstava koja zapravo sačinjavaju cjelokupnu ljudsku sreću i zadovoljstvo. Mali su, neki ljudi bi čak i rekli da su banalni, ali puno ih je i treba ih znati prepoznati. Često nismo niti svjesni tih trenutaka, a zapravo nas ništa ne košta uzeti malo vremena i razmisliti što smo u zadnje vrijeme učinili ili što nam se dogodilo da nas je obradovalo! Možda druženje s nekom nama dragom osobom, možda miris kafe, osmijeh vašeg djeteta, sučana zraka kroz prozor, lijepa poruka, pjesma koja vas je natjerala da poskočite dok spremate stan, prvi snjeg, novci u opranim trapericama,  možda čak i nešto krasno što se nije dogodilo samim  nama nego prijatelju, trenutak kada nitko drugi osim vas ne zna zasto ste razvukli veliki iskreni osmijeh preko lica. 
Velike stvari i velike odluke koje donosimo u životu nam određuju životni put, a male svakodnevne stvari i odluke nam određuju životnu sreću i zadovoljstvo.
Jedan od tih trenutaka je bila večer inspirativnog stavljanja glitter tetovaže na lice ili kako sam ja to nazvala - "gliteranje"! Kako svugdje po obali postoje štandovi na kojima se može staviti kratkotrajna tetovaža tako je jedan bio i u blizini mene sa iznimkom što su se na njemu stavljale i glitter tetovaže. To je bilo to! Večer za malo ekstravagancije na dječji način. A ovako je to izgledalo... 


 Kada sam se poslije "gliteranja" pogledala u ogledalo  prekrio me val  oduševljenja i zadovoljstva koje je u meni vratilo osjećaj one iskonske sreće do neba koju mogu osjetiti samo djeca! Zaista se ne sjećam kada sam tako nešto napravila zadnji put ali očito je bilo vrijeme za duševnu ekstravaganciju! :-)





 A ova fotografija je od jutra poslije. Iako sam mislila da će mi moja superturbomegakul tetovaža spasti ili se oštetiti do ujutro ona je ostala na mjestu. a moram uzeti u obzir da sam nekoliko puta stavila i skinula motorističku kacigu, da sam se umila dva puta, da sam se okupala kompletno i unatoč toj cijeloj torturi kada sam sljedeće jutro došla na posao i opet skinula kacigu glitter je još uvijek bio netaknut! E.... to saznanje je bilo još jedno malo zadovoljstvo... ;-)