utorak, 26. svibnja 2015.

"SVE DOK JE OVACA NEĆE FALIT' VUNE!"

Svrha ovog posta je pritisak, izražavenje nevjerice, nezadovoljstva i dizanje glasa pa makar i na ovaj mali pisani način. Mislila sam se da li mi je pametno ili iznimno glupo da ovo napišem ali  iskreno rečeno... boli me đon (kita) da li jeste ili nije.
Prije dvije godine ili čak i više (već sam zaboravila) sam pokrenula sudski proces u kojem se papirnato određuje kod kojeg roditelja će živjeti dijete i sve ostalo što ide uz to. Dobila sam datum za  ročište za 5 mjeseci, dobila datum za drugo ročište za još par mjeseci, dobila sam datum za  razgovor i procjenu u socijalnoj službi, poslije godinu i nešto dana dobila datum za treće ročište, u međuvremenu bila na još jednom razgovoru u socijalnoj službi i dva poziva. U zadnjem razgovoru s njima (tjedan dana prije ročišta) oni su rekli da još uvijek (nakon godinu dana) nisu napravili i poslali nikakvo mišljenje sudu te da će doći osobno na ročište. 
Jučer je bilo ročište. Nisu došli.
Gospodin otac djeteta i ja smo se dogovorili kako i što ćemo i bili smo spremni sve završiti jučer no, socijalna služba nije poslala nikakvo izvješće niti je itko od tamo došao. S obzirom na tu situaciju sud šalje njima zahtjev za njihovo izvješće/mišljenje i kada ga dobije mi ćemo dobiti novi datum za ročište.... 
ZAKLJUČAK 1: Oni zadnjih godinu i pol dana nisu obavljali svoj posao što se tiče mog slučaja ali su uredno svaki mjesec dobivali plaću od svih nas građna kojima Država naplaćuje porez. Sljedeći mjesec će ti isti radnici socijalne službe dobiti uredno i na vrijeme plaću bez obzira što niti ovaj mjesec nisu obavili svoj posao a ja  ću platiti za njihovu plaću,  platiću i novi izlazak odvjetnice na ročište, platiću ponovno i sudske troškove tog postupka koje sam već platila kroz porez, platiću i svojim živcima i fizičkim zdravljem radi agonije u koju upadamo kada se ovako nešto bitno razvlači do beskonačnosti....

Ne usudim se niti pomisliti kako je ljudima koji imaju teže slučajeve i koje socijalna služba maltretira (jer je ovo čisto psihičko i financijsko maltretiranje) još više i duže nego mene. A tko tu najviše ispašta? Pa djeca naravno! Djeca za koju se oni navodno bore, djeca koja su navodno centar svih tih rasprava, natezanja, proučavanja. Djeca koju se tu kao treba zaštititi... ali ne ... Dok se oni smisle napisati izvješće, napraviti nešto konkretno ta djeca već odrastu sa svojim usputnim traumama koje nitko nije mogao spriječiti radi ovakvih radnika i institucija.... Moje dijete je u te dvije godine odraslo, razvilo karakter, stvorilo stav i mišljenje... sada ima već skoro 8 godina, više nimalo nije bitno mišljenje socijalne radnice i psihologa. Sva sreća pa smo otac djeteta i ja uspjeli izgraditi dobar stav i još bolji karakter svom djetetu bez obzira na sve, no nisu svi te sreće.

Država će nam i dalje naplaćivati svoje usluge koje ne pruža ili koje su iznimno loše i beskorisne, mi ćemo i dalje plaćati tu beskorisnost... a mene će ovaj njihov ne dolazak na ročište (neobavljanje posla) koštati oko tri tisuće kuna (naravno, plus novci iz mog poreza za njihove plaće, plus još sudskih troškova, plus moji živci, plus moje vrijeme..)

ZAKLJUČAK 2: Nek' si puše kitu materi!