utorak, 10. svibnja 2016.

KAKO I ZAŠTO OSTATI U FORMI  UZ DANAŠNJI ŽIVOTNI RITAM


Danas svi imaju svoje neko mišljenje o fitnessu i sportu, imaju svoju najdražu i najomraženiju vježbu, koja ih najbolje održava u formi... tako da je to dosta osjetljiva tema.

Koji je zaista najbolji način za vježbanje? Što ako ste u stisci s vremenom ili rijetko kada imate vremena za posveteti se sebi?

Za mene je tjelovježba važan segment u životu. Htjela sam prenijeti i na dijete moment uživanja u fizičkom pokretu i naviku ostajanja u dobroj formi a da to ne budu treninzi i vježbe koji se 'moraju' odraditi (nitko ne voli raditi ono što mora i što je naređeno). Postoji jedna bitna stvar, čak možda i bitnija od samog vježbanja, a to je razlog i cilj!

Na primjer, koji  je cilj dugog kilometarskog trčanja? Da li je zaista cilj sposobnost da se trči kilometrima? Razumijem da je za mnoge, koji trče maratone, sam dolazak na cilj motivacija i razlog cijele akcije, ali da li bi to zaista trebalo biti tako?

Razmislila sam i o vlastitim razlozima trčanja i bavljenja sportom. Oni su poprilično jednostavni,  htjela sam se osjećati psihički i fizički bolje, htjela sam malo bolje izgledati, htjela sam moći pratiti sina u svim njegovim aktivnostima i zanimacijama (čak sam upisala parkour kada i on da bi mogli oboje preskočiti klupu ili zidić iz zabave), imati snage za snowboarding, za vožnju biciklom na drugi kraj grada.... no, istinski razlog je zapravo vrlo jednostavan- biti dovoljno snažna i brza da bi mogla uvijek reagirati u  raznim životnim situacijama, pogotovo s djecom u blizini.

Iz nekih razgovora s ljudima, zaključila sam da je zadnji razlog zapravo naj bitniji. Sve one priče o nekome tko je skočio u ledeno jezero da bi izvukao utopljenika, nekome tko se penjao na strmi krov da bi izbjegao poplavu, o mami koja se popela visoko na stablo, s malim djetetom u ruci, da bi pobjegla od bijesnog psa su istinite i itekako imaju veze za ostajanjem u formi.
Nekada prije, pročitala sam priču o čovjeku koji je sjedeći na plaži primijetio promjene u kretanju vode i zacrnjeni horizont. Kada je shvatio da se radi o nevremenu velikih razmjera (Tsunami) počeo je trčati dalje od plaže. Jedini spas mu je bilo penjanje na strmu i poprilično visoku stijenu. Uspio se popeti u zadnjoj sekundi i spasiti si život, no, na žalost isto tako morao je gledati mnoge druge koji se nisu mogli popeti i izgubili život jer fizički nisu uspjeli reagirati. Da taj čovjek nije bio sposoban za popeti se u tako ekstremnim uvjetima, izgubio bi ga i on. Pitanje je bi li ja u toj situaciji uspjela isto? A vi?

Mislim da u gore navedenim situacijama kilometarsko dugo trčanje ne bi bilo baš od pomoći. Ono što svakome u životu treba je funkcionalno i učinkovito vježbanje (a sve ostalo je za vlastito zadovoljstvo), koje će nam pomoći u svakodnevnom životu u raznim situacijama.
Vježbanje u redovnim intervalima po 30 do 60 minuta bi bilo idealno po nekim parametrima. Ali što ako netko nema toliko vremena? Da li više uvijek znači i bolje?
Da ugrubo pojednostavim prilično složene činjenice- vaši mišići se sastoje od vlakana. Razlikujemo dvije vrste. Vlakna sporog trzaja i vlakna brzog trzaja. Prva su izdržljiva i sposobna za dugotrajan rad s malo umjerenog intenziteta. Druga vrsta, vlakna brzog trzaja, su sposobna za intenzivan i kratkotrajan rad, što znači da ostvaruju veliku silu za kratko vrijeme. Kao primjer- većina maratonaca ima oko 80% sporija mišićna vlakna, dok  većina sprintera ima oko 80% brža mišićna vlakna. Koji će vam više koristiti? Oba su nam potrebna i korisna, no kada želimo postići određen rezultat intenzivnije ćemo raditi na jednima ili drugima. 

U ovom slučaju nas zanimaju vlakna brzog trzaja iz sljedećeg razloga. Da li ste ikada čuli za hormon rasta? Najviše ga imaju djeca i odgovoran je za rasti i moć zacjeljivanja. Odrasli ga imaju manje a neki čak plaćaju velike iznose novca da bi im bio ubrizgavan. Dokazano je da kratke i eksplozivne vježbe (pod kojima rade vlakna brzog trzaja) otpuštaju hormon rasta u tijelo, on nam je bitan jer je najprirodniji i najbolji za sagorijevanje masti u tijelu, usporavanje starenja i izgradnju čvrstoće i snage. Dakle, mislim da bi bila dobra ideja iskoristiti ga  i aktivirati u svom tijelu u svrhu povećanja svojih fizičkih sposobnosti.
O ovome bih mogla još puno toga napisati no, prijeći ću na konkretan opis načina vježbanja za sve koji nemaju puno vremena a žele biti fizički sposobni za sve situacije u koje ih život stavi.
Prvo ću naglasiti da je prije svakog treninga obavezno istezanje, bilo da je to trening od sat vremena ili 20 minuta.

DVA PUTA TJEDNO- brzo trčanje

Brzo trčanje 20 sekundi- odmor 10 sekundi
Ponovite ova dva koraka 8 puta
zatim

Brzo trčanje 30 sekundi- odmor 60 sekundi
Ponovite ova dva koraka 8 puta
zatim

Brzo trčanje 20 sekundi- odmor 10 sekundi
Odmori 10 sekundi
To možete primijeniti na trčanju, voženju bicikla ili bilo kakvoj sličnoj aktivnosti.

DVA ILI TRI PUTA TJEDNO-vježbe snage
Zagovornik sam vježbanja sa vlastitom težinom tako da će i ove vježbe biti takve.

Sklekovi-počnite sa ženskim sklekovima u kojima ste koljenima oslonjeni na pod a stopala su vam u zraku. Napravite ih koliko možete a s vremenom povećajte broj ponavljanja.

Čučnjevi- također koliko možete uz povećanje broja s vremenom. Neka vam koljena nikada ne idu preko vrhova prstiju i neka vam i koljena i prsti stoje u istom smjeru. Ako radite čučnjeve sa raširenim koljenima spuštajte se do kraja čučnja a ako ih radite sa skupljenim koljenima, spuštajte se do pola.

Izdržljivci- Savršeni za snagu cijelog tijela i svakog mišića. Prednji, stražnji sjedeći ili postranični. Koji god da radite nemojte pretjerivati s vremenom. Bilo bi idealno početi sa 30 sekundi u svakome i onda lagano s vremenom povećavati vrijeme izdržaja.



Ja nisam stručni trener niti liječnik i sve vježbe koje sam ovdje preporučila su iz vlastitog ili tuđeg iskustva. Smatram da vam ne mogu nikako škoditi ali vam uvelike mogu pomoći da izgradite kvalitetniji i sigurniji životni stil. Fizička sposobnost  vam širi spektar mogućnosti i u svim aspektima života i zato, vježbajte, budite zdravi i rješavajte prepreke u punoj snazi dobre volje, radi sebe i radi vama dragih ljudi koji vas okružuju. Moći pomoći sebi znači moći pomoći i drugima. 

utorak, 26. svibnja 2015.

"SVE DOK JE OVACA NEĆE FALIT' VUNE!"

Svrha ovog posta je pritisak, izražavenje nevjerice, nezadovoljstva i dizanje glasa pa makar i na ovaj mali pisani način. Mislila sam se da li mi je pametno ili iznimno glupo da ovo napišem ali  iskreno rečeno... boli me đon (kita) da li jeste ili nije.
Prije dvije godine ili čak i više (već sam zaboravila) sam pokrenula sudski proces u kojem se papirnato određuje kod kojeg roditelja će živjeti dijete i sve ostalo što ide uz to. Dobila sam datum za  ročište za 5 mjeseci, dobila datum za drugo ročište za još par mjeseci, dobila sam datum za  razgovor i procjenu u socijalnoj službi, poslije godinu i nešto dana dobila datum za treće ročište, u međuvremenu bila na još jednom razgovoru u socijalnoj službi i dva poziva. U zadnjem razgovoru s njima (tjedan dana prije ročišta) oni su rekli da još uvijek (nakon godinu dana) nisu napravili i poslali nikakvo mišljenje sudu te da će doći osobno na ročište. 
Jučer je bilo ročište. Nisu došli.
Gospodin otac djeteta i ja smo se dogovorili kako i što ćemo i bili smo spremni sve završiti jučer no, socijalna služba nije poslala nikakvo izvješće niti je itko od tamo došao. S obzirom na tu situaciju sud šalje njima zahtjev za njihovo izvješće/mišljenje i kada ga dobije mi ćemo dobiti novi datum za ročište.... 
ZAKLJUČAK 1: Oni zadnjih godinu i pol dana nisu obavljali svoj posao što se tiče mog slučaja ali su uredno svaki mjesec dobivali plaću od svih nas građna kojima Država naplaćuje porez. Sljedeći mjesec će ti isti radnici socijalne službe dobiti uredno i na vrijeme plaću bez obzira što niti ovaj mjesec nisu obavili svoj posao a ja  ću platiti za njihovu plaću,  platiću i novi izlazak odvjetnice na ročište, platiću ponovno i sudske troškove tog postupka koje sam već platila kroz porez, platiću i svojim živcima i fizičkim zdravljem radi agonije u koju upadamo kada se ovako nešto bitno razvlači do beskonačnosti....

Ne usudim se niti pomisliti kako je ljudima koji imaju teže slučajeve i koje socijalna služba maltretira (jer je ovo čisto psihičko i financijsko maltretiranje) još više i duže nego mene. A tko tu najviše ispašta? Pa djeca naravno! Djeca za koju se oni navodno bore, djeca koja su navodno centar svih tih rasprava, natezanja, proučavanja. Djeca koju se tu kao treba zaštititi... ali ne ... Dok se oni smisle napisati izvješće, napraviti nešto konkretno ta djeca već odrastu sa svojim usputnim traumama koje nitko nije mogao spriječiti radi ovakvih radnika i institucija.... Moje dijete je u te dvije godine odraslo, razvilo karakter, stvorilo stav i mišljenje... sada ima već skoro 8 godina, više nimalo nije bitno mišljenje socijalne radnice i psihologa. Sva sreća pa smo otac djeteta i ja uspjeli izgraditi dobar stav i još bolji karakter svom djetetu bez obzira na sve, no nisu svi te sreće.

Država će nam i dalje naplaćivati svoje usluge koje ne pruža ili koje su iznimno loše i beskorisne, mi ćemo i dalje plaćati tu beskorisnost... a mene će ovaj njihov ne dolazak na ročište (neobavljanje posla) koštati oko tri tisuće kuna (naravno, plus novci iz mog poreza za njihove plaće, plus još sudskih troškova, plus moji živci, plus moje vrijeme..)

ZAKLJUČAK 2: Nek' si puše kitu materi!







petak, 24. travnja 2015.

PITAM SE, PITAM SE, 1000 PUTA.... 1. Dio (Ilitiga - Ne znam a želim znati!)

Moja generacija se vjerovatno sjeća knjige "Pitam se, pitam se, 1000 puta". Knjiga koja sadrži 1000 pitanja i 1000 odgovora. Pitanja su svakakva, flora i fauna, opće znanje, politika, matematika, pitalice zezalice, polu vicevi, povjest, zemljopis, kemija, praktična pitanja, mozgalice... ima toga! Prošle godine je moj veličanstveni sin našao tu staru  knjigu kod bake i djeda, od tada ju čita i baš mu je onako kul! Fascinirana  njegovim veseljem kada ju čitamo i odgovaramo na raznorazna pitanja skontala sam da svaka osoba vjerovatno ima bar 1000 pitanja koja bi postavila ljudima, institucijama... bilo kome! Isto tako, i ja imam 1000 pitanja. Nisam sigurna kome bi ih postavila pa ću ih početi pisati ovdje. Pitanja će biti iz raznih sfera i područja života općenito. Neću ih sortirati po temama nego ću ih samo nabacivati. Možda se pokoje pitanje ponovi u drugom obliku, no, to ću napraviti sa određenom namjerom. Ovo je prvi dio pitanja. Biti ću zahvalna za realne odgovore, za pitanja koja bih mogla dodati, za pitanja koja su nejasna... sve!

1. Zašto nitko ne vidi da je Država obična firma, koja pruža određene usluge građanima a oni ju za to plaćaju?

2. Zašto se građani boje Države umjesto da se država boji građana?

3 .Zašto se idoliziraju predsjednici, ministri, državni dužnosnici i ostali ini ako su oni ljudi koje građani plaćaju da rade za građane?

4. Zašto ne možemo dati otkaz državnim firmama ako nismo zadovoljni s poslom koji bi oni trebali obavljati a mi ih plaćamo za isti?

5. Kako to da većina može odlučivati o manjini? (npr. u HR ima više žena nego muškaraca i da žene raspišu referendum koji je usmjeren protiv muškaraca, žene bi dobile taj referendum samo na osnovu većine a ne na osnovu prava mišljenja pojedninca)

6. Zašto se među ljudima, preko medija,  stvara neistinita,  nasilna i nerealna depresija?

7. Zašto se tiskanje i količina novca određuje kreditima a ne realnim potrebama ljudi i pojedine države?

8. Zašto je pojedincima dopušteno stvaranje "modernog roblja" preko kredita i novca?

9. Zašto ne možemo kazniti Državu kada laže i obmanjuje narod a ona sama može kazniti svakog pojedinca za laž i obmanu?

10. Zašto se zakoni u ne primjenjuju na SVIMA jednako nego se primjenjuje isključivo selektivno?

11. Zašto država dopušta da se građani "legalno" pljačkaju ako građani plaćaju tu istu državu da ih štiti zdravstveno (zdravstvene ustanove, bolnice..), pravno (zakoni), i fizičk i(policija)?

12. Zašto ne postoji kazna za "legalnu" pljačku?

13. Zašto Crkva dobiva dio novaca iz Državnog proračuna ako taj proračun pune porezni obveznici a dio njih nisu vjernici i nikada ne bi dali novce Crkvi niti su ikada ušli u crkvu, niti idu na mise, niti imaju bilo kakvog benefita od iste? Drugim riječima  : Zašto Država daje novce crkvi, skupljene od građana, bez obzira da li su oni vjernici ili nisu?

14. Zašto Državni zakoni ne kažnjavaju crkvene prekršaje jednako kao i građanske?

15. Zašto građani moraju plaćati tuđe dadžbine s kojima nemaju nikakve veze?

16. Zašto građani moraju financirati projekte koje ne smatraju korisnim, profitabilnim niti značajnim u bilo kojem segmentu njihovog života, a da ih se ne pita za dopuštenje?

17. Zašto manjinski broj privatnika hrani većinski broj državnih uhljeba?

18. Zašto  u ovoj državi nisu zaposleni ljudi koji ŽELE raditi umjesto onih koji imaju taj posao samo radi guzičarenja i dobivanja novca na račun radi vlastite lijenosti?

19. Zašto mediji promoviraju depresiju, crnu kroniku i neuspjeh umjesto pozitivnih vijesti, uspjeha i napretka?

20. Zašto se ljude globalno ne potiče na rad i uspjeh?

21. Zašto nemamo pravo na informacije?

22. Zašto novinari imaju pravo na "umjetničku slobodu" ako je njihov posao prenošenje TOČNIH INFORMACIJA?

23. Zašto se velikim poduzetnicima opraštaju dugovi od 100 000 kuna a običnim ljudima se oduzimaju i zadnji novci potrebni za krvavo preživljavanje?

24. Zašto se lobiranje ne kažnjava?

25. Zašto se ljudima uvijek skreće pozornost sa pravih problema?

26. Zašto u Državi u 2015 godini majka malog djeteta koje ima po nekoliko snažnih epileptičnih napada na dan, mora dati doktorici novce u gotovini (mito) da bi joj ta ista doktorica ispisala recept za za lijek koji sufinancira hzzo, a onda ta ista majka s receptom ide u apoteku i ponovno daje dio novaca za lijek koji će omogućiti njenom djetetu borbu za goli život?

27. Zašto se ne promovira mogućnost rada na prednostima dobara Države u kojoj živimo?

28. Zašto u ovoj Državi uspjevaju isključivo predatori?

29. Zašto sva djeca u Državi nemaju besplatne udžbenike?

30. Zašto je bitnije kako si obučen, kada uđeš u državnu ustanovu, od onoga što imaš za reći?

31. Zašto državni zaposlenici ne mogu dobiti otkaz ako ne obavljaju svoj posao dobro ili ikako?

32. Zašto se iznenadimo i oduševimo kada je osoba koja radi na nekom šalteru ljubazna, uslužna i pruži nam apsolutno sve potrebne informacije?

33. Zašto moramo doktorirati pravo da bi se znali snaći u obavljanju najnižeg ranga birokracije?

34. Zašto moramo doktorirati medicinu da bi znali šta nam govore liječnici i da li manipuliraju s nama ili nam govore stvarno stanje?

35. Zašto je bitnije kakvi su odnosi između Kolinde Grabar Kitarović i Zorana Milanovića od njihovog odnosa prema građanima koji im daju plaću?

36. Zašto je bitnije od kuda je osoba od toga kakva je osoba?

37. Zašto se svako dobro djelo kažnjava lošim rezultatima?

38. Zašto se ne štite slabiji više nego jači, ili, zašto jači ne štite slabije?

39. Zašto djeca ispaštaju za greške svojih roditelja?

40. Zašto se bahatost i arogancija ne kažnjava a duševna bol i uznemiravanje se kažnjavaju, kada su svi ti segmenti u istoj kategoriji?

41. Zašto nemamo pravo stvarnoga izbora?

42. Zašto se talenti ne potiču na razvoj?

43. Zašto su na šalterima najčešći odgovori : "Za davanje tih informacija nismo autorizirani." ili "Za tu informaciju morate otići na to i to mjesto, taj i taj kat..." (u svakom slučaju ne tamo gdje jeste) ili "nedostaje TI još FT1P!"?

44. Zašto je ovo (realno gledajući)  najkonzervativnije doba u kojem živimo ako nam je cilj napredak?

45. Zašto su ljudi, koji nemaju velike zahtjeve i ambicinje, degradirani?

46. Zašto se općenarodno smatra da smo postigli nešto tek kada kupimo nekretninu?

47. Zašto podstanari nisu bolje zakonski zaštićeni nego se prema njima odnosi kao da i ne postoje?

48. Zašto se nasilje odraslih kažnjava slabije nego zločesto dijete?

49. Zašto većina ljudi u državi misli da postoji "tvrdo" čć i "mekano" čć?

50. Što je to tanko, dugačko, bijelo i leži na plaži?

51. Zašto se zakonski ne nagrađuje trud i uspjeh?

52. Zašto mediji ne ističu više primjere uspjeha?

53. Zašto se turistima u ovoj Državi prodaje samo sunce, more i kamen?

54. Zašto ljudi u hrvatskoj misle da su sa svojim rođenjem zaslužili sve kao da su bogom dani?

55. Zašto se pojedincima ne daje šansa da se razvijaju u skladu sa svojim željama, ambicijama, sposobnostima i talentima kakvi god da oni jesu?

56. Zašto su trenutci privatnog odmora estradne zijezde na Maldivima bitniji od toga što slavonski poljoprivrednici ne mogu preživjeti sa svojim poštenim radom od zore do mraka (doslovno!!!)?

57. Zašto uopće u ovoj Državi poljoprivrednik ne može živjeti od svog poštenog rada a lopovi i uhljebari bilo koje vrste se debljaju u svojim uhljebarskim foteljama pa onda sa novcima poreznih obveznika plaćaju teretane i seksi trenerice da bi pokušali smršaviti a uz to i sliniti nad tijelom iste?

58. Zašto je tuđe bolje nego neše?

59. Zašto se među ljudima potiče razdor umjesto sloge i zajedništva?

60. Zašto je stvorena država po tuđoj ideologiji u kojoj je iznimno teško živjeti ako niste uhljeb bilo koje vrste?

61. Zašto građanin mora "lizati dupe" nekome da bi dobio ono što mu zakonski tj pravno pripada?

62. Zašto kažnjavani narkomani, ovisnici o drogama, zločinci, nasilnici i druga gamad mogu imati djecu a pošteni ljudi moraju prolaziti kroz nevjerovatne procedure da bi ih posvojili?

63. Zašto se ljudima koji stalno nešto "pizde i seru" ne da lopata u ruke?

64. Zašto građanin od 28 godina kaže da se u ovoj Državi možeš samo  ukukuljiti tamo gdje jesi, u sistem koji je iznimno loš i pokušati živjeti sa istim?

65. Zašto se povučenost smatra za slabost?

66. Što je to tanko, dugačko, smeđe i leži na plaži?

67. Zašto i dan danas doživljavamo da nam netko kaže da je direktor i da zbog toga ta osoba može raditi što hoće, bez obzira na zakone i druge građane?

68. Zašto banka ne čuva novce građana nego s njima radi što hoce i onda ne preuzima odgovornost za svoje postupke?

69. Zašto postoji uhljebarska firma koja se zove FINA?

70. Zašto se osniva još jedna uhljebarska firma koja će regulirati isplate novca koji se već isplaćuje preko odteređnih institucija koje porezni obveznici već plaćaju?

71. Zašto u različitim dijelovima države iste državne usluge različito koštaju?

72. Zašto građani plaćaju državne takse ako su već platitli usluge države kroz porez?

73. Zašto većina državljana žele biti državni uhljebi?

74. Zašto humanitarne organizacije imaju pravo zadržati većinu novca koje dobiju kao donacije za pomoć potrebitima?

75. Zašto je djeci dopušteno nositi mobitel u školu?

76. Zašto je nesposobnim i iznimno lošim učiteljima/nastavnicima/profesorima dopušteno da održavaju sate/predavanja djeci?

77. Zašto inspekcije ne idu više po školama, fakultetima i vrtićima?

78. Zašto ne postoje psihički uvjeti i norme za zapošljavanje učitelja/nastavnika/profesora koje moraju zadovoljavati da bi radili sa djecom?

79. Zašto državne ustanove ne rade na vjerske praznike iako nisu svi građani iste vjere niti su svi građani vjernici?

80. Zašto se ne rad državnih institucija na vjerske praznike ne gleda kao na diskriminaciju prema ljudima koji nisu vjernici i na vjerske praznike ne slave ništa?

81. Zašto inspekcija ne ide po socijalnim službama?

82. Zašto branitelji, koji su podigli šator u Savskoj ulici, smatraju da vrijede i zaslužuju više od drugih građana i branitelja ove Države?


83. Zašto se branitelji, koji su podigli šator u Savskoj ulici, pozivaju na branitelje i veterane u Americi kada ti branitelji i veterani u Americi, kada dođu kući moraju ići raditi, u suprotnom nemaju od čega živjeti jer nitko od njih ne dobiva braniteljske mirovine nego moraju  raditi ako žele imati novce za osnovne potrebštine?

84. Zašto se troše silni novci za marketing izbora predsjednika države ako taj isti baš i nema neku značajnu funkciju osim da lijepo izgleda i naučeno lijepo govori, tj kada je ne bitan za preživljavanje građana, pogotovo u vrijeme neimaštine?

85. Zašto u ovoj državi uvijek moramo birati između dva zla?

86. Zašto država ne daje realnu šansu i realna radna mjesta mladim ljudima?

87. Zašto se na zagrebačkom jarunskom jezeru ukida wakeboarding kada je to velika atrakcija oko koje se skupljaju mladi entuzijasti te vrste sporta a i drugih vrsta sportova također? (Ujedno je i jedni wakeboard lift u Zagrebu koji je iznimno popularan i donosi sreću i veselje mnogima!!!)

88. Zašto već godinama nije osposobljena gondola koji vozi iz Zagreba na Sljeme?

89. Zašto svi očekuju da im se pridoda posebno priznanje (usmeno i novčano/bombonjera/čokolada/rakija) za posao za koji itako primaju plaću da bi ga odradili?

90. Zašto sve škole nemaju videonadzor u hodnicima u svrhu rješavanja nasilja i bullinga u tim ustanovama?

91. Zašto pedofili, ubojice i silovatelji dobivaju manje kazne od ljudi koji počine zločin iz očaja u svrhu spašavanja života?

92. Zašto moramo  živjeti u okovima malodušnih, nezadovoljnih i pohlepnih ljudi?

93. Zašto se građani ove države osjećaju opljačkano na svakom koraku?

Eto! Toliko za sada. :)  









petak, 11. srpnja 2014.

DA LI BABA S KOLAČIMA PROLAZI SAMO JEDAN PUT??!!

"Samo jedan put se jako voli, to je prvi put; ljubavi koje dolaze poslije su samonikle."
                                                                               Jean de La Bruyere


Da li biste se složili sa ovim mišljenjem? Da li bih se ja složila sa ovim mišljenjem? Iskreno rečeno ne znam! Nekako mislim da to ipak nije tako. Vjerujem da u životu postoji samo jedna prava, istinska, velika i doživotna ljubav. Kako ju prepoznati? Kako znati da je upravo to ta životna ljubav?
Ja sam žena sa jednom velikom ljubavlju iza sebe. Dokaz te ljubavi je moj prekrasni sedmogodišnji sin. No, da li je to bila ta prava doživotna ljubav? Očito da nije. 

Prestati voljeti nekoga je vrlo jasan dokaz da je sam čovjek ograničen i da srce ima svoje granice.Uznemirenost duha, neujednačenost dva karaktera, nestalnost srca, neodređenost ponašanja..... to su sve poroci svake ljudske duše. Oni su dosta različiti usprkos vezi koja se događa među njima i ne moraju uvijek biti u toj zajedničkoj ličnosti osobe u kojoj jesu. 
Teško je odlučiti srcem ili umom da li je neka osoba za vas, da li je ta osoba za vas uopće dobra ili loša. Svako pojedino ljudsko biće je ćudljivo i zapravo u svemu tome nije samo, jer ljubav i sinergija koja se događa, događa se između dvoje ljudi. Osoba koja stane ispred vas i koju odaberete u tom trenutku nije samo jedan čovjek, on se umnožava za onoliko koliko iskustava ima, a sva ta iskustva ulaze u njegov način ponašanja, u njegov karakter, u njegovu samu osobnost i u njegov odnos prema okolini i prema nama koji ga odaberemo.  To je osoba koja je čitav niz samoga sebe. 
No, da se vratim na početak teme. Sukladno sa gore napisanim, mislim da kod osobe prema kojoj imamo određene namjere ne bi trebali razmišljati kakvog je karatera, nego kakvi su mu karakteri, ne bi trebali razmišljati da li ćemo voljeti njega kao osobu nego da li ćemo voljeti sve njegove osobine. Jer, on je u svakome trenutku ono što je bio a u svakome novom trenutku postaje ono što će biti. 
Poslije prve velike ljubavi dolazi novo veliko iskustvo koje nam, u principu ne govori puno. Ne znamo još uvijek prepoznati sljedeću  veliku ljubav, ali mislim da tada već znamo prepoznati osobe koje nam neće biti sljedeća velika ljubav.... 


Neke ljubavi se stvaraju naglo, iz temperamenta ili strasti, dok se druge ljubavi grade po malo, kroz upoznavanje osoba i njihovih osobnosti/karaktera. Smatram da su obje podjednako jake. Ja sam doživjela samo prvu a ostati ću u nadi da ću doživjeti i drugu.. :)

   
                                                                Photo by: Lorena Matić; Model: Mara


četvrtak, 26. prosinca 2013.

MOJA SEZONA JE OTVORENA!!! :) A VAŠA?!

Dakle, od famozno najavljenog vikenda je prošlo tri tjedna, dovoljno za rezimirati u sebi sve doživljaje. I to kakve doživljaje... ohohohohoho! 
Iz Zagreba se krenulo ne baš tako rano, par minuta prije devet ujutro, onako ležerno i sa osmijehom na licu. Vrijeme je bilo obećavajuće vedro sa malo sunca, dušu dalo za putovanje! Odredište- Kaprun, hotel- Tauernhof 4 stars, Austrija. Jedini peh (neveliki) tog dana je bio kratko gubljenje na izlazu sa autoputa A10, ali i to ulazi u cjelokupnu avanturu kao obavezan sastavni dio svakoga putovanja!
Za početak moram pohvaliti hotel, koji je bio uređen baš po mojoj mjeri. Klasično umjereno retro uređenje sa zimskim štihom drveta i crveno-zelenih kombinacija detalja. Bez suvišnih egzibicija u modernom dizajnu. Krasan bazen sa odličnim osvjetljenjem, sauna za ljude koji se vole golišati i još jedna za one malo sramežljivije, soba za opuštanje, playroom (biljar, pikado, veselica), hodnici sa idiličnim  slikama flore i faune, ugodan i lijepo osvijetljen restoranski dio i dio za teferić. Besplatan pristup internetu (što nije tako često u Austrijskim hotelima), hrana odlično pripremljena i apsolutno odličan izbor iste. 
A usluga... perfektna! Oduševila sam se ljubaznošću i načinom komunikacije ne samo osoba koje su radile u hotelu, već svih osoba u mjestu. Svi su bili iskreno veseli i ljubazni sami po sebi, na način da kada komuniciraju gledaju vas ravno u oči sa "velikim", iskrenim i iskričavim pogledom i istim takvim osmijehom koji u osobi budi osjećaj ugodne dobrodošlice, sigurnosti i želje da sa sugovornikom podijelite sreću koju trenutno osjećate. Ne radi posla koji obavljaju, niti zato što su plaćeni da budu ljubazni nego zato što su jednostavno takvi. Za mene je to bio novi doživljaj austrijanaca kao naroda. :) 
A ski staze... hm... nisu mi najbolje ikada koje sam vidjela ali imaju svojih prednosti i vrijedi ih proći. Uske su, dovoljno dugačke i vrlo zanimljive. Što u prevodu znači- ako se penjete na glečer koji je udaljen 6km od Kapruna morate imati  najmanje 25 dana na snijegu u razdoblju od dvije godine a niti tada nećete biti opušteni dok se spuštate. A s druge strane u mjestu Kaprun imate stazu koja se vodi pod nazivom -obiteljska staza- i to je težina plave staze koja je široka, blaga i idealna za početnike ili one koji još uvijek uče spuštati se a da ne razmišljeju o tehnici. Ali dosta je bilo izražavanja riječima, prelazimo na fotografije koje će reći puno više od svega što sam do sada napisala! :D

Pogled s jednog od vrhova...
















Pogled na zalazak sunca dok se na sedežnici penjem na vrh glečerskog dijela..   

Snjeg zvani Pršić!

All the way up! 


Otkriće dana- spuštanje u Zoe Leggings tajicama - fantastičan osjećaj! :)



Zadnji momenat na zadnji dan na glečeru...







petak, 29. studenoga 2013.

IT'S SNOWBOARDING TIME!!! OH YEA!!!

Neopisiv je osjećaj imati u životu neku konstantu koja izaziva osjećaj ushita ljubavi i sreće pri samoj pomisli na to! I da nikada ne splasne, nikada se ne smanji i svaki put izazove sve veće oduševljenje. Da... to bi se moglo karkterizirati i kao životna ljubav. 
E pa, jedna od tih mojih životnih ljubavi je snowboarding!! Naravno ona dolazi poslije ljubavi  prema mom veličanstvenom sinu (koji je također mali snowboarder od prošle zime :) ).
Sunce, rijedak halucogeni zrak, veličanstven pogled sa nevjerovatne  nadmorske visine, snijeg koji pršti oko mene dok se spuštam niz planinu gdje imam osjećaj da ništa osim ovoga trenutka ne postoji.  Na koju god stranu pogledam vidim beskraj i prostranstvo koje veliki broj ljudi neće nikada vidjeti niti doživjeti. Na nebu se križaju putanje aviona, a dno se niti ne vidi... prekriveno je gustim  bijelim oblacima kao da ne postojji donji svijet! Osjećaj da lebdim između dva svijeta, fantazija i bajka. To je to!! 
A naravno tu postoji i druga strana koja se zove druženje! Druženje sa ljudima koji dijele isti entuzijazam, oduševljenje i interese kao i ja prema planinama, snijegu i spuštanju niz veličanstvene iste!!!!
I tako to... nego, ovaj vikend se otvara skijalište RTC KRVAVEC, nadmorske visine 1971m, meni osobno najdraže skijalište i dovoljno blizu da se često zaletim do tamo. Poslije prvog spusta se ode na Bombardino (zimski savršen "koktel") pa onda nastavak spuštanja, pa još jedna pauzica, pa malo offroad-a i u tom ritmu do popodnevnog zatvaranja staze. 
Nisam sigurna da li ću baš ovaj vikend odmah otići tamo ali za sljedeći vikend sam dogovorila snowboarding na glečeru u Austriji... onako, pomalo za otvaranje sezone! E to je nešto što u meni izazove još malo enormne sreće i da mi energiju za daljnje napredovanje u životu, u poslu... u svemu!!! A sada, kao i uvijek malo slikica!! :)

 Spust na Krvavcu prema Bombardinu ovih dana u fazi sređivanja...


 Ovo je onaj pogled u beskraj koji oduzima dah....


 Sređivanje u tijeku! Tko će se prvispustiti ovaj vikend? :)




 Prošlogodišnje bordanje sa malo kratkih rukava! Sunce je sijalo nije bilo vjetra... fantastičan doživljaj!


 Pauza na Terasi....

Šta reći..... GO BIG OR GO HOME!!! ;)

ponedjeljak, 14. listopada 2013.

MALO RESTAURACIJE U STILU SHABBY CHIC DIY !!!

Ja sam jedna od onih ljudi koji konstantno preguravaju namještaj  nebili dobila idealan raspored koji će pozitivno utjecati na svjetlost i energiju u stanu. To nikada ne postignem iz prve, obično svaka 3-4 mjeseca promijenim nešto ali do idealne kombinacije uvijek na kraju dođem. Ponekad to preguravanje povezujem sa općenitim događanjima u životu ili donošenjem bitnijih odluka jer kada promijenite  makar i neku banalnu stvar u životu kao što je raspored namještaja u životnom prostoru, novi raspored odjeće u ormaru i sl. počnete dobivati novu perspektivu i u drugim aspektima života. A i nije loš način za usputno razmišljanje i rješavanje unutarnjih dilema ;-)!
 Na početku ljeta sam otišla u Zadar s planom da ostanem dolje cijela dva-tri mjeseca. U tom duhu trebala sam si u roditeljskoj kući organizirati i svoj radni prostor/kutak. Prvo sam htjela samo spustiti sa tavana par starih komada namještaja i posložiti ih, ali kako je taj namještaj bio star i nikakav naravno da mi je palo na  pamet kako bi ih trebala malo urediti i ofarbati. Čisto da mi izgledaju ugodniije za ljeto. Na žalost prekasno sam se sjetila fotografirati cijeli proces ali završne fotke su ipak tu. 

Farbanje s donje strane...

Prefarban i pretapeciran....

Još jednom s donje strane...

Prefarbana i pretapecirana...

Prefarbana i pretapecirana.....
 

Prefarban....
 

I na kraju kada sam sve prefarbala i pretapecirala to je izgledalo otprilike ovako. Zanemarite mali početni nered koji se poslije pretvorio u neki neodređeni sklad materijala, pribora, knjiga i svega ostalog čime sam popunila prostor!

subota, 12. listopada 2013.

HRANA -- LJUDI -- EMOCIJE

Novi recepti su uvijek dobrodošli. Rijetko kada se odlučim isprobati neki novi recept samo zato što sam ga negdje pročitala. Dobijem inspiraciju uglavnom družeći se i pričajući o hrani a nerjetko se dogodi da mi netko jednostavno pokaže nešto novo. Na taj način upoznajem ljude i povezujem se sa njima i njihovim životima na nekim sasvim drugim razinama za koje bih se usudila čak reći da su emocionalne razine. Ipak je hrana jedna od glavnih poveznica svih ljudi, ne kaže se bezveze da ljubav (muško- ženska a i prijateljska) ide kroz želudac.
S obzirom da pokušavam uvijek praviti domaću tjesteninu a ne kupovati je u dućanu, većinu puta kada je razvaljam jednostavno ju izrežem na deblje trake i to je to. Ovo ljeto sam se počela družiti s dosta novih osoba a jedna od njih mi je pokazala novi način "motanja" tjestenine. ISTARSKI  FUŽI!!!! Naravno da sam ih pravila konstantno dok nisam došla do savršenog oblika! U redu... u kuhanju je teško doseći savršenstvo ali trenutak novog savršenstva se dosegne svaki put kada se  hranom uspije izazvati (dobra) reakcija druge osobe. Enivej, predzadnji put kada sam je pravila potrudila sam se i slikati faze! Here they are!




 Klasično tijesto za tjesteninu (jaja i oštro brašno)...


 Razvaljano i izrezano....


 Gormiti i P su pristigli u pomoć...



Smotani i spremni fuži....

I sada na kraju imam  nešto novo na meniju i krasnu uspomenu na dragu osobu! :-)

srijeda, 9. listopada 2013.

SPONTANA RADOST U MALO GLITTERA!

Ovo ljeto je prošlo bezobrazno brzo i burno! Toliko da nisam cijelo ljeto ništa napisala, ali sam zato fotografirala i neprimjetno sakupljala materijal za jesen.
Neki su preko ljeta radili, neki su bili na godišnjem odmoru a neki su komponirali oboje. Ja sam radila a osjećaj godišnjeg odmora bi naišao u pojedinim trenutcima. Ti trenutci su bili jedni od onih malih zadovoljstava koja zapravo sačinjavaju cjelokupnu ljudsku sreću i zadovoljstvo. Mali su, neki ljudi bi čak i rekli da su banalni, ali puno ih je i treba ih znati prepoznati. Često nismo niti svjesni tih trenutaka, a zapravo nas ništa ne košta uzeti malo vremena i razmisliti što smo u zadnje vrijeme učinili ili što nam se dogodilo da nas je obradovalo! Možda druženje s nekom nama dragom osobom, možda miris kafe, osmijeh vašeg djeteta, sučana zraka kroz prozor, lijepa poruka, pjesma koja vas je natjerala da poskočite dok spremate stan, prvi snjeg, novci u opranim trapericama,  možda čak i nešto krasno što se nije dogodilo samim  nama nego prijatelju, trenutak kada nitko drugi osim vas ne zna zasto ste razvukli veliki iskreni osmijeh preko lica. 
Velike stvari i velike odluke koje donosimo u životu nam određuju životni put, a male svakodnevne stvari i odluke nam određuju životnu sreću i zadovoljstvo.
Jedan od tih trenutaka je bila večer inspirativnog stavljanja glitter tetovaže na lice ili kako sam ja to nazvala - "gliteranje"! Kako svugdje po obali postoje štandovi na kojima se može staviti kratkotrajna tetovaža tako je jedan bio i u blizini mene sa iznimkom što su se na njemu stavljale i glitter tetovaže. To je bilo to! Večer za malo ekstravagancije na dječji način. A ovako je to izgledalo... 


 Kada sam se poslije "gliteranja" pogledala u ogledalo  prekrio me val  oduševljenja i zadovoljstva koje je u meni vratilo osjećaj one iskonske sreće do neba koju mogu osjetiti samo djeca! Zaista se ne sjećam kada sam tako nešto napravila zadnji put ali očito je bilo vrijeme za duševnu ekstravaganciju! :-)





 A ova fotografija je od jutra poslije. Iako sam mislila da će mi moja superturbomegakul tetovaža spasti ili se oštetiti do ujutro ona je ostala na mjestu. a moram uzeti u obzir da sam nekoliko puta stavila i skinula motorističku kacigu, da sam se umila dva puta, da sam se okupala kompletno i unatoč toj cijeloj torturi kada sam sljedeće jutro došla na posao i opet skinula kacigu glitter je još uvijek bio netaknut! E.... to saznanje je bilo još jedno malo zadovoljstvo... ;-)

četvrtak, 23. svibnja 2013.

SAVRŠEN POKLON :)

Kažu da uviijek poklanjamo drugima ono što se nama samima sviđa i što bi htjeli imati. To je većinom istina ali i ti pokloni su nešto između onoga što znamo da bi se nekome svidjelo i onoga što se u tom rangu sviđa nama. O ovome sam razmišljala jer sam u skorije vrijeme dobila poklon bez razloga koji me baš onako lijepo razveselio, ali o njemu malo poslije.
Da li ste Vi ikada dobili savršen poklon (nije bitna prigoda)? Poklon  nad kojim ste se oduševili kada ste ga vidjeli, koji vam je izvukao iskreni osmijeh i baš Vam je onako nekako bio drag u punom smislu riječi?

Osobno volim poklanjati bez razloga ako me neka stvar podsjeti na nekoga, ova prisilna poklanjanja (rođendani, božić, uskrs, valentinovo.. i tako neki ići, nići, sveti ovi i oni...) mi baš i nisu neka uzbuđenja osim ako nisam pri novcima pa čekam baš tu priliku za pokloniti nešto što sam davno prije vidjela za tu osobu pa da poseban poklon bude za poseban dan. Naravno zna se dogoditi i da uopće nemam inspiraciju ili ideju za poklon pa samo pokupim bocu vina usput ili neki roman.

Najbolji pokloni oko kojih sam se najviše potrudila su bile kutije i kutijice napunjene najdražim stvarima slavljenika. Curicama je uvijek krasno pokloniti kutiju u koju samo ubacite olovke sa šljokicama, sitne igračkice, narukvice u bojama i hrpicu šarenih bombona. Isto je tako i sa velikim curama, djevojkama i ženama..... Jedan od poklona u koji sam najviše truda uložila je bio za prijateljicu za rođendan. Kartonska kutija sa svim potrebnim za praviti kolače (od brašna, praška za pecivo pa do miksera, kalupa i plastične zdjele za mućenje sastojaka), jer sam imala inspiraciju, jer je ona voljela praviti kolače... Njen iskreni osmijeh, velike oči i usklik,  kada je otvorila kutiju mi je rekao sve! :)

A sada! Poklon koji sam u dobila relativno skoro, bez posebnog povoda i koji mi je zaista jedan od najdražih poklona! 





 Dakle, putna kutijica retro dizajna sa priborom za šivanje. Od kada sam je dobila počela sam je nositi sa sobom  na svako putovanje, bez obzira što je najvjerovatnije neću koristiti ali nikada se ne zna. A i baš mi ju je drago vidjeti kada otvorim veliki neseser, ovako šarenu i veselu! :)